Nedavno sam u jednom noćnom izlasku naletio na znanca koji mi je dok sam pijano teturao rekao da čita sve moje objave na facebook-u. Obradovalo me i začudilo, jer sam i zaboravio da smo povezani fejsbukom. To nije bio prvi incident takve vrste, što me potaklo da neke od tih gluposti i ovdje objavim. Dame i gospodo facebook statusi autora R (dostupni samo ovdje, jer fb račun sam deaktivirao iz razloga što me fb čini previše dostupnim drugima, a premalo dostupnim samom sebi).
vani puše
Ja sam Jure iz benda Plagijatori, sviramo samo autorske stvari.
– Popij to sine, dobro je! Domaće!
– (pije) Bljak! Ne bi ovo dao Sokratu da popije!
Šećući kasno navečer na svoj posao, astrofizičar je prošao kraj zaljubljenog para. Čuo je dečka kako govori curi: “Skinut ću za te sve zvijezde s neba”. Kasnije je došao na posao, pogledao kroz teleskop i kratko rekao “Jeba mu pas mater!
Ko prvi njemu djevojka, ko drugi njemu klamidija!
“Slušaj stari, igra se ovako: sjednemo u krug i govorimo redom prirodne brojeve, umjesto broja koji završava na sedam ili je djeljiv sa sedam kažeš bum, ako pogrješiš eksaš rakiju.” —– nekoliko sati poslije—- “Mrzim ovu igru” – pomisli trijezni Gauss vraćajući se kući.
Životna mudrost: Nije mudro djevojci koju si upravo upoznao, nakon što ti pruži ruku i kaže svoje ime reći “Znam, znam… stalkam te već godinama.”
Kad pomislim na broj “lanaca sreće” koje nisam proslijedio, neke stvari u mom životu postaju mi jasnije…
Toliko sam problematican da problemi mojih problema imaju probleme.
Skandal u Zagrebu: djecak koji reklamira dukat mlijeko viđen kako pije zbregov.
Što je bilo prije đanki ili diler?
Hrvoje drag si mi, ali on ima nešto što ti nikad nećeš imati!
– Što to?!?!
– Diplomu!
“Psiho mi je jedan od dražih filmova.” – rekoh na razgovoru za posao u hostelu.
Riblji ručak: Arbun macht frei !
Jesen u meni tuguje, jesen mi pare duguje..
When I was just a little boy I asked my mother what will I be. Will I be pretty? Will I be rich? Here’s what she said to me: Shut up and eat your lunch!
Justin please come to Croatia, we adore you!
Možda me od titule bakalara odvraća podsvjesni strah da ću, ako je postignem, biti pripremljen za blagdanski ručak?
Na svojoj djevojci prvo sam primjetio njene oči. Upoznali smo se u Pakistanu.
Ovi život je totalno dosadan, ako je zagrobni život ovoliko dosadan, kad umren ubit ću se!
Kakvo je to glasovanje kad ne možeš HDZ zaokružiti?! (povodom referenduma o ustavnoj definiciji braka)
Bože uzeo si krivog Linića! (povodom smrti fra Zvjezdana Linića, referenca na slavni grafit)
something about Christmas time, something about Christmas time, makes you wish it was Christmas every 25th of December!
Zašto mi Facebook ne da da promjenim ime u Voldemort Brkljača?
Ide Dostojevski ulicom, naleti na Tolstoja i kaze mu: di si Lave !
Obi-Wane pobratime mio jesi l’ skoro na Tatooineu bio?
Samo su tri stvari na svijetu beskonačne, treća je količina Josinih provala u petak navečer:
– Mi smo svi očajni ali mame nas vole.
– Dajte mi burek s mesom, bez mesa ali sa sirom.
– Gledaj, ti si možda u pravu ali ja sam na ekonomiji.
– Kako se zoveš? Martina. Iza čega?
– Ples je metafora za simbiozu čovjeka i leptira.
– Toliko sam pijan da nisam star.
– Curo pomakni se ide mi Sunce u oči.
– Ništa tako seksi nije kao Tito Jovanku (oda ferovkama feat prljavo kazalište)
Osjećam se kao Riemannova hipoteza
“Na trgu su klape, na forumu klasika.. Ko kaze da se u Zadru nema di izac! ” – D.C. (24)
“Ja sam završila kinematografiju a ona nešto skroz deseto.” – neka žemska u seandes duje jučer
tek sad naletio na sliku premijera s cigaretom, sve sto imam reć je: nije ti to zdravo Zorane!
Muvam se neki dan po kolodvoru i usput čujem neke dvije engleskinje kako pričaju:
– But if we like take like a ticket to like Rijeka would we like spend too much money?
– Well, I have like some money to spare like but I would …
I mislim se koliko možeš poći na kvasinu od pretjeranog korištenja facebooka, da počneš lajkati vlastite rečenice dok ih izgovaraš!
pregledavajući hrvatske portale osjećam se kao proktolog od Kim Kardashian.
otapaju se ledenjaci, ljudi prestanite pišat u more!
snimka na dnevniku, čovik iz USKOKa iznosi monitor iz Bandićevog stana. Od kada se na monitoru mogu pohranjivat podatci?
cvrči, cvrči cvrčak na čvoru kokain šmrče.
Dean Duda tako brzo priča i gestikulira rukama da kad god pocne pričat u emisiji peti dan, ja bacim beatbox.
Prijehavši u Zagreb zadovoljstva svega rad na ZETovu kontrolu naletio sam tad.
Radost si mi grade dao a ja tebi komunalnu naknadu.
sutra klinci iz ekonomske na tjelesnom igraju nogomet, kome se da ic skandirat “hns pederi, nogomet ste sjebali!”?
nana se u kuhinji zali na bolove, ja sviram blues u sobi..
Sretan Božić svima koji slave, svima koji ne slave, svima koji i slave i ne slave te svima koji niti slave niti ne slave!
Otvaram jutros kutiju s darovima, proša sam lošije od Pandore.
Može li mi ko od vas šahista reć di mogu nać zapis partije Kasparova i Severine iz simultanke od prije 3 godine? Bilježe li se uopće potezi na simultanki? (Nedavno je u intervju za Story rekla da je na njegovo otvaranje kraljevim pješakom, pokušala kontrirati Najdorfovom varijantom sicilijanske obrane)
Samo za čitatelje ovog bloga (dakle, za nekoliko spambotova) statusi Autora V. Vjerovali ili ne, taj čovjek se ne drogira :
Ne znam što me priječi da spojim što više stranih riječi bez obzira na značenja i što čemu proturječi, tako sam, recimo, pustinju Atacamu dodijelio parmigianu, divide et impera como tempera, spario Formozu na progresivnu paradentozu i na kraju svega, kroz sumračnu viziju promatram hipokriziju, blatnjavog stila, ofucanog vinila, pogledom sub specie aeternitatis poput sjene male euglene pliva u kaljuži christianitatis…
S nogom u zraku gledam Cartoon Network u mraku.
Još se sećam lepe Blanke iz Bačke Palanke, još se sećam očiju iz mašte one male iz Bajine Bašte, još me u snovima smara mačka iz Čačka veličine trokrilnog ormara…
Muhamed ibn Ismail i ostali Druzi, leže u polju gdje rastu kukuruzi, Hafida Benhassi Karenjina s nagaznom minom vezana na pruzi, za reverom polumjesec, za pojasom uzi, jaje “Životinjsko carstvo” rastopljeno u džepu na bluzi, parna smrt prema njima puzi, u raju sedamdeset dva djevca, na Zemlji osamnaestero djece tetura u tuzi
Nisam dugo ništa napisao, prašinu iz likvora nisam posisao, svoj arhiv misli resetom sam obrisao i tek kad sam krajnjim naporom tubu stisao, iz nje je izašla ova misao.
Nakon previše respiracije, bez ikakve preparacije ostao sam bez inspiracije.
On je kockar i život mu je bockav, zavrti rulet, upali španjulet i ispucalih usana ljubi svoj amulet.
On je biće koje bit traži u bitku, a ne samo u osobnom probitku.
Kao Vitez tame režem zlikovce umjesto salame, dok u pozadini Prijatelji zlikovaca s transparentima galame.
Visokovoltažnog čela kao Josip Lončar, diverzantski špaher kao Rade Končar, carujem strujom svijesti kao pakom Sergej Gončar!
Trubim glasovnim trombonom u duetu sa Scatman Johnom, razvaljujemo prozore prodornim tromblonom, eksplozija glasova i telepatskih basova, pjesma bez naslova…
Manirom Regoča grmalja spalio sam aneks vještičjeg malja i onda onako lucidno überspannt shvatio svijet kao Immanuel Kant.
On zuri u peglu, karirana tegla zuri u zebru, zločesta bakica zuri u doktora na Rebru, Nebu zuri prema svemu.
Na planetu ataraksije radim računsku maketu svoje mentalne galaksije, ali onda u naletu diskalkulije, sve, baš sve opet na nuli je.
Amazonske mulice bacaju sulice, vatrene su trojanske ulice, Memnon iz Etiopije promašio Agamemnona zbog miopije, Pentesileja vodi svoje krvopije da Ahileja svojim kopljem probije prije nego on svoj čudotovorni napitak popije…
Sa segway trokolice za vrijeme dokolice Platon gleda mlade bodulice s Krete kako mu se nešto prijete prije nego mu u krilo slete, a on kaže: “Dijete, jesi ti pala s kruške? Ja ti volim samo muške!“
Kao Ivan Šuker pomračena uma radim rebalans unutarnjeg proračuna, duševna recesija dok se čeka utopljeni mesija što kvrgavu monetu pali u letu.
U mislima sam udavio Jeffa Goldbluma u tami podruma, Susan Sarandon stavio na abandon i natjerao Richarda Gerea da prosvira.
Nisam kriv za smeđu fleku na Benu Afflecku, to ga je, kad je bio na kavi s Al Pacinom, tip koji izgleda kao Meryl Streep, zalio cappuccinom.
Izgubio sam plombu u sumporu, ostavio bombu na zelenom mramoru i vikao: “Limb i treća čarapa”, pa se ti sada misli, rokovi su stisli, ideali su pokisli, vrtim rukom kao Elvis Presley, pa se ti sada misli…
Teta Elza s tribine huče, Fiks trubu vuče, Ivan Golub o teologiji tijela guguće…
Em mu malog miša, htio bih biti Danilo Kiš umjesto Danila Kiša.
Bježim kao zec kada dođe Kralizec.
Ne razumijem cure koje u kasne ure maskaru stavljaju špatulom, na film s Richardom Gereom suze potencirane kapulom,u wc-u disco kluba zavedena Tree Hill zabludom.
Ne razumijem cure koje nakon dvi ure pedikure i manikure doma zure kako bi tri ure radile frizure.
Iz koride za droide stvaram vojsku klonova, letecu paradu X-Wing slonova i ostali drek, dok u pozadini svemirski soundtrack s tipaka klavira i Korga, svira ustimani orkestar filharmonijskih kiborga; apokaliptični Huljićev audio sat ipak je samo prljavi plagijat.
Dobio sam Hašekovom palicom po licu, svezanih gležnjeva završio na zadnjem sicu Yuga Floride, i ne znam kud podivljali vozač taksija ide..
Krvavim jagodicama iz portapaka vadim kazetu Tupaca, nakon audio zločina Duška Lokina, trznem rakiju i prepustim se Džou Maračiću Makiju!
Frapantno galantan, eklatantno egzaktan, kad ulazi u hodnik, zvuk fanfara, taran, taran, Borneo je Kalimantan, a kornjača je čančara.
U društvu mrtvih pjesnika na groblju živih slika vježba koreografiju makabrističkog plesa zombijskih replika.
Sublimiram turbulentno, kreiram nekoherentno, djelujem vehementno i osjećam se sretno.
Tehniciram u svijetu bajke, panoptikon u sagledanju kozmosa, difuzija misli dok Braća bez gaća sjećaju se Rajke, na kraju ove crvotočine događa se samo osmoza…
Čim začuje kako nešto svira, svoj skočni zglob odmah bandažira, u skokovima po stolovima paradira, bez reda i kolapsa u sedam osmina nemira, okrutni takt žrtve ne bira, sa štakom pod miškom između stolica glisira…Jer se boji da ne ostane doma, od prijeloma do prijeloma…
Neupadljivo probitačan, dopadljivo ubitačan, otvorile se Crne dveri, crni jahač u potjeri za vašom kćeri poput Darka Miličića, u ženskom popravnom domu vuk i sedam kozlića, ića, pića i krvoprolića, čiča miča, gotova je priča, sučem brkove u retrovizoru, hommage Zorru, Zlatokosa na prozoru sama se nudi, Pepeljuga pokazuje grudi, Snjeguljica me jutrom budi, maštovit kao braća Grimm, pustolov kao Tin-Tin, upoznajte me, ljudi!
Iščupan poput korova pa vraćen pod hlad borova, sve moje tu mi je, osim nekoliko pari mudanata u nizinama Flandrije.
Šarunić na žaru, škampi na buzaru, mati hrani svoga sina gladnog samo picigina!
Ja gitaru imam, tek u futroli je nosim, i žice joj i bol, na ulici tek koji cent, uzalud svijet prosim, mada sviram rokenrol. I shredder što po njoj gazi, po mojem srcu pleše, njegov rif je i moj rif, mom odsviraše biću svaki blues što u njoj bješe, i ježim se na “Sweet Leaf”. Te kad mi jednom s dušom po svemiru se kre.ne, zaorit ću ko vol: O gledajte ju divnu, vi zvijezde udivljene, to moj je, moj je Gibson Les Paul!
Mene djeva zove: “Vamos a la playa”, ja joj kazem da ću radije gledat’ tekmu Paragvaja; ona će na to: “Joj, ti majmune sa grane!”, zaključih, djeva mi evidentno navija za Talijane!
In West Betlehem born an’ raised,
in the father’s workshop is where i spent mosta my days,
Chillin out, sayin’, prayin’ all cool,
An’ all performing wonders outside of the school,
When a couple o’pharisees who were up to no good,
…Started makin’ trouble in my neighbourhood,
I got lost in the temple and my mom got scared,
She said ‘You’re movin with your auntie and uncle in Nazareth!’
Tri godine na Facebooku, starci ne znaju ništa, username i pass skrivam na krovu lifta, propa san u faci, propa san u školi, čini se da sve sad u propast vodi. Kako je sve počelo, to je duga priča, navuka san se priko MySpacea i manga crtića. Znali smo se konektat, logirat i ić do chata, jedne subote je prik donia kabel od broadband neta. Zašto se ne spojit i onda bit čunke, dial-upa smo se ionako zasitili ka šunke!
Umjesto korporativnog poslanja u obliku akademskog sranja, ah, mogao sam tvoj dah prevoditi na papir: ti razigrani vjetre, što nevine ptice zadirkuješ u letu, s tobom sam mogao dijeliti čuđenje u svijetu, i umrijeti slavan od ciroze jetre!
Vizija izobličenih bića iz petparačkih krimića, politika pornića, frameovi iz perverznih crtića, groblje dječjih autića, povorka pregaženih kolibrića, krv se cijedi iz nedužnoga ptića, civilizacija sazdana na parama alkoholnih pića i nizovima kafića, avenija narkića, suha zemlja keruma i mamića, i, čiča-miča, baš se svaka priča svodi na starorimsku “ića, pića i krvoprolića”.
Šmrčem doze postblagdanske nervoze, misaone vratolomije, opetovane lobotomije od kojih zlo mi je…
Izreka kaže kako od svakog dase postoji dasa veći, ali onda u tom nizu dasa mora postojati dasa kojeg drugi ne može prijeći i taj će dasa drugim dasama moći reći da on od svih dasa dasa je najveći!
Od apostola Petra sve do kapetana Nema, od jebivjetra ljepšeg zanimanja nema! O neradu dušebrižnici trube, a svi znaju da cure ljube samo dangube! I neka samo još jednom čujem da navika je loša cijelog života izigravati džabalebaroša!
O lijepa, o draga, o slatka baklavo, dar u kom sva blaga višnji nam Bog je d’o,uzroče kolesterola od naše sve slave,uresu jedini naše palanke, sva srebra, sva zlata, svi ljudski životi ne mogu bit plata tvoj masnoj divoti!
Težak je život ratnika, posebno kad ga napadne nepravilna peristaltika! Na muci se poznaju junci! Ne srljajte kao guske na audiciju za HTZ! Glazba je zvonka radost, radujemo se vašem otkazu! I napisa ruka na zidu: “Mene, mene? Tebe uhapsim!” Sve su obitelji sretne na isti način, a sve nesretne imaju svoj omiljeni shopping centar. Da je mikrovalna dobra, i Bog bi je imao!
On se više od otapanja ledenjaka boji birokracije pokvarenjaka, političkih jataka i poltronskih bedaka, piramida pogrešaka, grijeha struktura, moždanih akupunktura, činovničkih garnitura nageliranih frizura, čmarouvlačenje koje nas u propast gura, a narodu fige tura, umjesto kataklizmičkih predviđanja svekolikog uništenja, uvijek me je više bilo strah globalnog zatupljenja.
U Belgiji siječanj, u srcu praznina, u sjećanju grumen sabuna i miris picigina.
Vjera u nikoga i građanska sloga, duša na tezgi, kad dođe do toga, vidjet će boga svoga! Pita mali Ivo: koga? Spasitelja moga, otkupitelja jedinoga, jedna noga u Jordanu, druga moli za oproštenje, sveta voda i krštenje, profano otkupljenje preko glasačkog listića, politiku zajaši, narod prestraši, dragi moji mantijaši, to je veći grijeh od gledanja pornića!
I odijele izbori svjetlost od tame. Svjetlost prozva narod zlom crvenim. Tamu nazva narod zlom koje mijenja boje. I vidje Ivo da je dobro. Turbo dizel dobro. Užasno dobro. Nbava kua, ultra koma dobro!
Kolaž imovinskih kartica, nevažećih listića, pošaranih papirića, jeftinih priča, lažnih otkrića i obećanja bez pokrića, narod poput patnika, izbori u nedostatku trinaestog ratnika, jer ovih 12 apostola, kljastih vitezova hrvatskog stola, od izabranog naroda stvara trinaesto prase, u se, na se i poda se, to je deviza još od “Zna se”!
U zanosu pokreta tupi pogledi i znojne face, krinoline i prašina dižu kovitlace, korotni zapusi nižu zavjese, radosni menuet za vesele mrtvace, Palčić u hipnozi partnerici gazi palce, psihotični valcer, vatrogasna dvorana, breakdance za magarce, pečeni odojak, psihotični valcer i ružičasti natpis: “La danse macabre stiga u Hrvace!”
Uz zvukove fanfara taj notorni luđak pjeva pjesme o vakcinaciji, uz trublje besmrtnosti taj korotni čudak razodijeva odaliske u konsternaciji, s osmijehom na zubnom koncu sklada panegirike o europeizaciji, siše rime u umjetničkoj deprivaciji, Franjo Tuđman se zapliće u palatalizaciji, Joso Mraović se rukuje s Darkom Milinovićem na operaciji, a ova pjesma je već odavno pronašla svoj put prema kanalizaciji…
Kad bi bilo više likova koji razvijaju rime umjesto tikova, tada bi motike bile samo dio neke nadiđene semiotike, blijede suze u očima djedovim, vrijedni eksponati u šupama njegovim, tradicijski sentimenti, muzejski sedimenti, jer od kozmosa do kozmosa, od logosa do logosa, riječ je jedino što bliješti u panoptičnom oku beskrajnog Kolosa!
Umjesto na rizle, trošim devize na dobivanje Schengenske vize, umjesto da kupujem kolače, punim plaće za sudske tumače, umjesto na vino i pivske bakse, trošim monete na avionske takse, i u, stilu ove prakse, umjesto za nove skije, jedva sam uštedio za kartu do Belgije.
Ispod tvoje boloture prepisujem zadatke s državne mature, ispod Šuvarove karikature crtam vizure modernog školstva, umjesto znanja bitnije frizure, Kroacijo, iz duše te ljubim, sa školom samo vrijeme gubim, ionako će sve to, mila moja, pokriti ružmarin, snijegovi, šaš i državna služba, na zidu ureda Djevica i rođačka družba, ispod tvoje boloture, slikam mrtvačke kreature inkvizicijske aparature…
I mrtvo slovo na papiru, na zapadu ništa novo, ali ne spavam u miru, u winampu kurve i olovo, na koljenima Sagan bulazni o svemiru, jedanaesti sat u 22 sata kuca gotovo, pleši sa mnom, leptiru, još se nitko nije otrovo, iako rijetke ptice plešući umiru, kamikaze kanarinci pogotovo, situacija u Kašmiru podsjeća na Kosovo…
Svijet je vampir, Zemlja je krumpir izvađen iz nebeskog svoda, geoid kojeg je iz svemirske močvare donijela roda, postavila ga u košaricu da pluta ponad kozmičkih voda, da se utopi poput Mojsija, ali u dubokom koritu Mliječne staze, kojim otrovni asteroidi sveudilj plaze, naša kugla još uvijek plamti i sja, čudnovati korov u vinogradu galaksija, šprican gravitacijom s rubova Elizija…
Pučkoškolci s bokserima, dotepenci s lancima, hrđavi noževi u rukama tim posrancima, garave kože u Puma opancima, lajanje na nepoznato, a nepoznato je sve u ovom gradu patetične strave, djelić je samo “hrabrosti prave”, šugavo stanje uma ove banana države koja takve ne ključa iza brave.
Ja sam apatrid koji svoja leđa grije uz betonski zid, ahasver kojem se pokvario kalorifer, gladijator kojem ne radi radijator, varijacija na ugljen, pepeo i smog, koktel kojim klize rakija i grog, spaljena drvena noga, što više reći, ugarak sjećanja u Siemens Martinovoj peći…
Ja živim u kvadratima koji se sužavaju i njima sve manje obuhvatit’ žudim, ja možda neću polučiti ishodišnu točku, al’ se, brate, trudim!
Od Dugobaba do vanjskog duga, nigdje nema takvog druga, od Rima do Innsbrucka, nigdje nema takva vuka, od Rive do Banskih dvora, nigdje nema takva stvora, od kazališta do Markova placa, nikad više takva faca!
Život ne dam, Amsterdam!
U strahu od deportacije niču kvake 22 na vratima administracije; u svrhu egzistencijalnih frustracija i kriza, penetriraju iza, zbog kredita, dozvola i viza; Josefe K., nema rješenja vašeg postupka, ova kvaka vam je zadnja slamka, samo još jedan fatalni kiks, i birokrati vam mašu zbogom, gospodine X!
Mračna soba, znojna potkošulja, lampa bez žarulje, razbacane plahte po krevetu, pogled u strop kroz naslage tame i duhanskog dima, blues u duši, suza na obrazu, dlan na potiljku, ljepljivi miris, hrapave jagodice koje diraju filter i Tom Waits…Closing time…
Svaki put poželim napisati nešto pametno, ali se onda sjetim da sam nepismen.
Buchannone Mitchu, Hrvatice ti kliču!
Za nekog je motika, a za nekog erotika!
Mudri ljudi kažu kako postolar uvijek nosi najgore cipele, kako su u zubara najkvarniji zubi, a u oftalmologa najdeblje naočale. Prije par mjeseci upoznao sam djevojku, ginekologinju po struci; ostavila me zbog urologa.
Oj, Beograde, ubila me tama (…) u tebi je taksi do taksija, beton do betona, kroz ulice žena bataljona, kroz ulice žena bataljona!
Dobar glas daleko se čuje, a podrigivanje američke himne još i dalje! Nije u šoldima sve, zato se zaljubljeni pipaju! Zatvor MG – otvara! Kocka je bačena, prokleti smetlari! Dokon pop i jariće brsti! What goes up, must go down; why am I high all the time?
Ića, pića, Mladena Grdovića! Kolača, koromača, Miše Kovača! Lignjuna, mušuna, Dalibora Bruna! Krimića, pornića, Mile Hrnića! Elektrane, teretane, Matka i Brane! Ramsteka, bifteka, Jacquesa Houdeka!
I glas bezumnika s kaleidoskopskim laserskim šiljcima umjesto očiju poviče u pustinji: “Četiri jaja, to je minimum za kajganu!” I gavran reče: “Nisi ti više rujno vino koje me opija!”, a Šimun Petar i ribar Jure mažu kosu prošekom, tri puta je izdao kajganu po većoj cijeni nego što je bio dogovor, a Bono Vox zapaljen u kontejneru guguće: “Serious acid, maaan!”
Noćas moje čelo blijedi, noćas se moje vjeđe koče, i moje misli stud zaledi; umrijet ću noćas od hladnoće! Noćas mi ni grijanje ne radi, noćas su moji snovi ledeni, i moje tijelo svo se ohladi; umrijet ću noćas od studeni!
Larin izbor. Odabrao Đelo Hadžiselimović.
Only Chuck Norris can finish the Infinity Tower in Dubai!
Petak, 16.12. 09:00. Leuven. 9:15. Kvar vlak-krntije negdje ispred Veltema. 10:45. Zaventem, ali ne aerodrom. 10:55. Zaventem, aerodrom. 11:20. Prohujao avion za Frankfurt, prohujao transfer za Dubai. 14:05. Munchen. 21:45. Predvidjeno vrijeme za prvi iduci let za Dubai. 22:35. I dalje Munchen. Subota, 17.12. 03:00. Let iznad Falluje i Bagdada. Prica se da je rat zavrsio, ostali smo u zraku. 08:05. Cekanje prtljage na Dubai Internationalu. 09:05. Cekanje prtljage na Dubai Internationalu. 09:44. Gledanje u Burj Khalifu. 13:05. Vani je 27 stupnjeva. Celzijevih. 16:40. Podocnjaci kao pustinja.
Sve je relativno, samo je votka apsolutna.
Majko mila, ovo je bolje i od radova Tonija Cetinskog kad je imao dugu kosu!
U Sanaderovoj vili USKOK otkrio tajno skrovište s umjetninama i dokumentima! Pronađena i slavna Van Klompova slika “The Fallen Madonna With the Big Boobies”!
Gandalf and Pippin gallop across plains and through forest. They splash through a river. “We have just passed into the realm of Syrmia”, says Gandalf. They gallop up a hill and look down at the great White city. “Belgrade! City of Serbs”!, he continues. “Full of drunk Slovenes coming here for the New Year!”, Pippin responds.
Južnoafrička novinska agencija javlja kako je u zadnja dva dana porastao broj ubojstava čiji je povod bio iritacija trubljenjem popularnim vuvuzelama ili lepatatama. Anketa njemačkog “Bilda” s pitanjem “Planirate li ići na SP u JAR?” donosi sljedeće odgovore: 10% ispitanika odgovorilo je NE, 5% ispitanika odgovorilo je DA, preostalih 85% ispitanika odgovorilo je ‘DA, ali samo kako bih zabio vuvuzelu Blatteru u čmar”
Samo su dvije stvari beskonačne – ljudska glupost i broj citiranja ove rečenice na svim mogućim mjestima, s tim da prva stvar potvrđuje drugu
Bolje imati prljave misli nego prljavo suđe!
silenzio stampa, Krešimir čampa, argentinska pampa, Slovenke iz kampa, jedna stolna lampa u obliku karavele, srdele na gradele, dječaci iz favele, naočale Željka Vele, parking ispred Gavelle, golubice bijele u kanti za smeće, šarene vreće…
Turska 0, Drago Ćosić 3.
Nemam status u društvu, ali imam na Facebooku!
A sutra predblagdanski specijal: Budala in Dubai 2011.
Volite se, buldožeri!
Plan 21. Kvaka 22.
Vise vjerujem dobroj feti prsuta nego zloj Jadranki Kosor!
Crveno srce, žuti šal, zelena marama i pravac Portugal!
Šutnja nekada zubori puno snaznije od rijeke rijeci”, rece gluhonijemi starac i odseta. “Ja u ovome sto je on rekao ne vidim nikakve logike”, namrsti se slijepi mudrac. “Ovo nema nikakvog smisla, ne zvao se ja Joe!”, otpovrnu bezimeni junak. “acavhs ot okten soj ad amiseben avalS!”, rece Lucifer s disleksijom i nastavi citati Satan’s Health.
Koja je pouka priče o vuku i sedam kozlića? Djeco, žvačite dobro hranu, inače ćete poslije imati kamenje u želucu!
Mon cheri Royaume de Belgique, nataknem te na nježnique!
Ako osoba istetovira pentagram na rame, to je kriza identiteta. Ako ista ta osoba nazove tu tetovazu potpuno povezanim grafom petog reda, to je vec sotonizam.
A sva ona mista di nanjušin šminku, zaobiđen isto ka i 2Cellos svirku…
Najbolji posao na svijetu je biti slikar; ne radiš ništa, živiš sto godina i nakon smrti završiš na TV kalendaru. Najgori posao na svijetu je biti pjesnik; iako i dalje ne radiš ništa, patiš od svjetske boli, umreš od tuberkuloze na kraju adolescencije, završiš u čitankama i mrze te sve srednjoškolke.
Pucam od energije. Po šavovima.
Komunist, sovinist, fasist, rasist, nacist, Franz Liszt.
Povratak sinjega galeba u novoj epizodi: “Flamanke, pocrvenio sam!
Quousque tandem abutere, Jadranka, patientia nostra?
Demokracijo presvijetla, sto nad nama sjajis previsoko, iz dubine grla pljunem te u oko!
Umrem li, ostavite joystick uključen. Dijete Playstation igra (Vidim na svom LCD-u). Uzi zlikovce kosi (Čujem na svom surroundu). Umrem li, ostavite joystick uključen.
Svako rano ustajanje je osobna tragedija.
Revolucionari iz svih fotelja, ujedinite se u jedan veliki kauč!
Auto irony at its best, vol. 2 – Watching the Big Bang Theory after a dull day, and thinking to myself: “Wow, these guys have such interesting lives!”
Bernardo Corradi ne boji se gladi!
Auto irony at its best: “I forgot to call my mom on Skype, so that means I haven’t talked to a woman for the entire day!”
Panem et pornem!
Today is that day, the day two days before the day after tomorrow, that day, the day two days after the day before yesterday, the day one day after two days before the day after today! That day when I feel like Jadranka Kosor, majkemi!
Summer Finn, you bitch, this one is for you: “Ropkinjo slobode, konkubino apstrakcija, ne znaš što želiš, ne znaš što ne želiš, smutnju samo pogledima dijeliš, i dok se od jednog do drugoga seliš, očito nisi čula za zakon isključenja trećega, stalno se nadajući da će četvrti imati većega!
Ja sam slika i prilika tipa neuravnoteženog genotipa, polipa raspucalog fenotipa kojeg hvata cerebralna gripa pa cijela ekipa zna da je ovaj lik još jedan nenormalni shizofrenik, pardon neurološki raznolik!
Pipanje i pipavo propupavanje 