Pade!

Stajali smo na rubu provalije i zurili u bezdan. “Bez daljnjega, treba se baciti dolje.”  – rekla je. “To ti je rupa bez dna, samo ćeš padati cijelu vječnost.” – rekao sam. “Po čemu se to razlikuje od veze s tobom?” – radoznalo je priupitala. “Razlika ti je u tome što je u jednom slučaju riječ o padanju a u drugom o propadanju.” – dubokoumno sam odvratio. “Glup si.” – dubokoumno je otpovrnila. I tako smo zurili dalje. “Što čekaš?” – upitah. “I ja se pitam.” – reče ona i skoči. “Eto, sad moram nać novu curu.” – pomislio sam i otišao do grada.  U gradu sam naletio na prijatelja i rekao mu da mi je cura propala. “Što je bilo?” – pristojno je upitao. “Skočila je u provaliju.” – informirao sam ga. “Sigurno si je gurnuo.” – uvjereno je rekao prijatelj. “Nisam.” – rekao sam. “Koga briga uostalom. Gravitacija je kriva. Da nje nije bilo, ne bi pala.”  – stručno je primjetio. “Kako napreduje tvoj doktorat iz fizike?” – zanimao sam se. “Nikako!” – spremno je odgovorio. “Kako to?” – upitao sam ga zapanjen. “Pa studiram veterinu i nikad mi nije dobro išla fizika.” – požalio se. “Ne daj da te to spriječi!” – ohrabrio sam ga. “Imaš pravo.” – rekao je. “Daj pet!” – pozvao sam ga dižući desnicu. “Evo!” – reče i pljesne me po dlanu. “Nego, što ima kod tebe još? Pišeš li onaj blog? Kako se ono zove? Plameno prokuhavanje?” – hinio je radoznalost. “Pipavo propupavanje, da pišem.” – informativno odgovorih. “I? Jesi napisao što nova?” – upita on hineći radoznalost. “A evo, baš sam napisao priču o tom kako mi je cura pala u provaliju, pa sam otišao do grada i popričao s frendom.” – odgovorih. ” Ne znam kako ti padaju na pamet takve ideje!” – odvrati sarkastično. “A kako? Padaju mi ko cura u provaliju!” – rekoh. “Slušaj, drago mi je da sam te vidio, ali moram na finu platit račune.” – reče i ode u finu platit račune. Kad je došao na finu susreo je prijatelja. “Ej di si!” – reče prijatelj prijatelja ugledavši ga. “Ej tu sam!” – odvrati nadahnuto prijatelj.  “Što ima? Gdje si bio? S kim si pio? Kog si ljubio?” – upita prijateljev prijatelj. “A evo, probudio se i krenuo ovamo platiti račune. Putem sam sreo prijatelja.” – reče prijatelj. “Kojeg prijatelja? Znam li ga ja?” – upita prijateljev prijatelj. “A znaš ga iz viđenja, imate zajedničke prijatelje. To ti je onaj što je kupio žirafu i drži je u dvorištu.” – objasni mu prijatelj. “Ah taj! Znam ga iz viđenja, vidio sam mu profilnu sliku na facebooku. Slikao se s žirafom.” – reče prijateljev prijatelj razmećući se svojim poznavanjem materije . “Što ima kod njega?” – nastavi prijateljev prijatelj.  ” A eno, cura mu se bacila niz provaliju.” – reče prijatelj. “Još jedna?” – začuđeno će prijateljev prijatelj. “Da, još jedna… Ovo je treća koja se bacila … ovaj tjedan.” – reče prijatelj svom prijatelju o curama svog prijatelja. “Ima li on koju bivšu curu da se nije bacila u provaliju?” – upita prijateljev prijatelj hineći radoznalost. “Pa, tehnički mu nisu bivše cure. Nisu prekinule s njim, samo su skočile.” – razjasni mu prijatelj. “Eto na!” – inteligentno primjeti prijateljev prijatelj. Plativši svoje račune, prijateljev prijatelj pozdravi mog prijatelja i krene u dućan. Pred dućanom sretne drugog prijatelja. “Zdravo drugi prijatelju!” – reče prijateljev prijatelj. “Oh zdravo prijatelju!” – odvrati prijatelj prijateljevog prijatelja. “Znaš što? Sreo sam prijatelja i rekao mi je da je njegovom prijatelju cura skočila u provaliju.” – reče prijateljev prijatelj. “Koji je to prijateljev prijatelj?” – upita prijatelj prijateljevog prijatelja. “To ti je onaj što ima žirafu.” – reče mu prijateljev prijatelj. “Hmm.. jel to onaj koji ima jednu nogu i kad ga pitaju kako ju je izgubio, odvrati da nema pojma gdje ju je zadnji put stavio?” – upita prijatelj prijateljevog prijatelja. “To ti je taj.” – odvrati mu prijateljev prijatelj. “Svašta!” – reče pronicljivo prijatelj prijateljevog prijatelja. Kad su još malo popričali o nekim drugim ljudima koji nemaju žirafu, jednu nogu manjka i cure koje skaču u provaliju, rastali su se.  Tada je prijatelj prijateljevog prijatelja naletio na svoga druga.  Ali to je neka druga priča …

Autor R