Aquila non captat muscas*
Na Markovom trgu, u velebnoj zgradi gdje sabornici vjećaju o vječnim temama, započinje ovaj izvještaj. U ne osobito mračnom kutku pronalazimo dva novopečena saborska zastupnika koji razgovaraju prije no što sjednu radi početka zasjedanja.
“… stoga smatram da je nužno revidirati vatikanske ugovore.” – ozbiljnim tonom rekao je don Ivan Grubišić. Zastupnik kojem se obraćao napeto ga je slušao s ozbiljnim klimanjem glave i neozbiljnom frizurom. “Imaš pravo Ivane Gospe ti!” – odgovori mu splitski poduzetnik. Nakon što su razmijenili još nekoliko riječi, puni prijateljskog razumijevanja, otišli su svatko na svoju stranu. Splitski poduzetnik ponavljao je u sebi: “Revidirati vatikanske ugovore. Revidirati vatikanske ugovore. Revidirati vatikanske ugovore… ” Besciljno šečući prostranim hodnicima velebna zdanja političkog mnogoumlja nabasao je na neke svoje kolege, koji su o nečemu žučno raspravljali. I dalje je u sebi ponavljao Grubišićevu očaravajuću mantru: “Revidirati vatikanske ugovore! Revidirati vatikanske ugovore!”. Kad su ga kolege, smatrajući da prati njihovu raspravu, upitale što smatra da bi trebalo učiniti, uzbuđeno je ispalio:”Restaurirati luteranske semafore!” . “Nesumljivo”- složio se jedan od kolega. Na drugom pak krilu zgrade, don Ivan je nastojao iskoristiti malo preostalog vremena do početka sjednice ne bi li uvjerio pokojeg kolegu u nužnost revidiranja vatikanskih ugovora.
Na početku zasjedanja o predloženim izmjenama u zakonu o poreznim nametima za uzgajivače/ice dvopapkara, tropapkara i općenito n-papkara, predsjedavajući Jerko Leko prepustio je govornicu zastupniku Grubišiću. Nakon nekoliko općih i svima poznatih zapažanja o predloženim izmjenama zakona istaknuo je, privodeći svoje izlaganje kraju, da je potrebno revidirati vatikanske ugovore. Budući da to nije imalo nikakve veze s zakonom o kojem se raspravljalo, neke je začudio pa su ga pogledali podignutih obrva i značajno raširanih kapaka. Međutim većina se nije pretjerano uzbudila, pripisavši tu opasku osebujnom karakteru tog umirovljenog prezbitera. Raspravu je nastavio SDP-ov zastupnik Marin Jurjević ističući neka tehnička poboljšanja u predloženim izmjenama zakona, i naglašavajući blagotvorni učinak zakona na gospodarstvo. Po završetku Jurjevićeva izlaganja za ispravak netočnog navoda javio se se don Ivan. Na iznenađenje prisutnih ustvrdio je da Jurjević ništa nije rekao o revidiranju vatikanskih ugovora, ali je trebao budući da je to neosporno nužno učiniti. Predsjedavajući Jerko Leko ukorio je Grubišića i objasnio mu kako se koristi ispravak netočnog navoda. Nekoliko minuta poslije, kada je HDZ-ov zastupnik Andrija Hebrang završio svoje izlaganje don Grubišić se, poučen prethodnim iskustvom, ovaj put javio za radi povrede poslovnika. Kada je dobio riječ istaknuo je da je potrebno revidirati vatikanske ugovore. Nakon još jednog Lekinog ukora se primirio. Ali sada je splitski poduzetnik i zastupnik , potaknut primjerom svog duhovnog vođe, postao poduzetan. Nakon izlaganje Pere Kovačevića javio se radi ispravka netočnog navoda i istaknuo da treba revidirati vatikanske ugovore. Leko je i njega ukorio , a za govornicu je došao Damir Kajin koji je, poimajući sebe kao dežurnog saborskog šaljivdžiju, nakon izlaganja o štetnosti predloženih izmjena zakona za uzgajivače n-papkara u Istri završio dramatičnom izjavom “… uostalom smatram da vatikanske ugovore treba revidirati.” Na to su se svi od srca nasmijali pa čak i predsjedavajući Jerko Leko koji je zbog svega već pomalo gubio živce. Neko vrijeme situacija se primirila i više nitko nije spominjao vatikanske ugovore kada je don Grubišić krenuo prema izlazu iz sabornice. Neprimjetno je u prolazu tutnuo zastupniku Miloradu Pupovcu u džep kesicu Kiki bombona i namignuo mu. Nakon što je Ingrid Antičević Marinović završila svoje izlaganje Milorad je krenuo u akciju javivši se za repliku. “U ovim… teškim vremenima…za pripadnike … srpske nacionalne manjine…” započeo je na uobičajen način “…smatram da … je izuzetno važno…” napravio je stanku (dužu od uobičajenih) radi dramskog efekta i zaneseno u jednom dahu ispalio “revidirati vatikanske ugovore!” srušivši se zadovoljno u sjedalicu i posegnuvši rukom u džep. U tom trenutku predsjedavajući Jerko Leko je potpuno izgubio živce i odredio stanku od sat vremena.
Zastupnici su pohrlili prema saborskoj kantini gdje je stara i ozbiljna konobarica preuzimala narudžbu od starog i ozbiljnog don Ivana Grubišića. “Što želite?” – pitala ga je s olovkom i notesom u ruci da zapiše narudžbu. On je uzdahnuo : “Žalim da se revidiraju vatikanski ugovori!”. “Žalim, nemamo Vatikanske ugovore na meniju. Želite li možda bečki odrezak ili francusku salatu?”
______________________________________________________________
*latinska sentencija, u prijevodu: Riba ribi grize rep
napomena: svaka stvarnost sa slučajnim osobama i situacijama je slična.