Sunce se kroz škure probijalo u sobu u namjeri da mi sprži zjenice kad skupim dovoljno snage i volje da otvorim očne kapke. Nakon što sam neko vrijeme tražio snagu i hrabrost u sebi kao stari siromah boce u kontenjeru, mahnitim pokretom kapaka dozvolio sam Suncu da izvrši svoju zlu namjeru.
– Dobro jutro dida! – govorim pospanim glasom ulazeći u kuhinju
– Jutro?! Sad je dva popodne!
Doručkujem ručak i pitam se hoću li za desert jesti večeru, kada bane Pavel i kaže mi da požurim pa da idemo u grad. Požurim, pa odemo u grad. Kroz gomilu ljudi probijamo se do kafića, probijemo se kroz gomilu ljudi i dođemo do kafića. Sjednemo i čekamo da dođe konobar pa da naručimo, dođe konobar pa naručimo. Planiramo kad popijemo otići do kladionice, popijemo pa odemo do kladionice. Tamo bane Mirko iz Košuta. Pavel slaže parove i Mirko ga nagovara da ubaci i pobjedu Bešiktaša. Pavel popusti uz komentar:
“Ako Bešiktaš izgubi, sutra ćemo Hrvoje i ja čitati Slobodnu Dalmaciju, biti će u njoj tvoja slika, ali ti je nećeš moći vidjeti. Zvonit će crkvena zvona u Sinju i u Košutama, za tebe će zvoniti ali ti ih nećeš čuti.”
Poslije kupimo dinju i sladoled pa zapalimo nazad doma. Sunce se probija kroz oblake kao igrači Galatasaraya kroz obranu Bešiktaša i psujemo Mirka. Vjetrić lagano njiše grane na stablu jabuke u dvorištu, susjedov mali kriomice krade jabuke. Ponese ih doma, njegova mama napravi pitu od jabuka pa naše pozovu na kavu i kolače. Ostali odu, Pavel i ja doma gledamo Dva i pol muškarca, pa Teoriju velikog praska, pa neki film. Sunce zalazi, zvijezde se lagano pojavljuju na tamno plavoj pozadini, Mirko se u Košutama preznojava…
Autor R
Pipanje i pipavo propupavanje 