U potrazi za izgubljenim vremenom


“ICQ poruke više nisu misteriozne koliko jadne”  – Nebu

Valja promatrati jedan zaboravljeni, zagubljeni, zaguljeni svijet. Treba pričati smetnute, sentimentalne, sumanute priče. Morali bismo se prisjetiti minornih a megalomanskih, mahnitih persona.

Gdje je nestala Đurđa iz drugog ce Hotelijersko-turističke koja je tako nadahnuto pisala o dečkima iz košarkaške reprezentacije svoje škole te ludim subotnjim izlascima do ponoć manje kvarat? Što je s Matijom iz Pomorske koji nas je redovito uveseljavao oštroumnim analizama ponude žena u našem gradu? Gdje je Miki koji je hrabro i ustrajno razotkrivao korupciju i zakulisne igre u školi košarke ABC?  Kako smo, za ime Boga, izgubili iz vida Anu i njeno britko, rječito razotkrivanje roditeljskih nedosljednosti i dvostrukih standarda?

“Po ovoj našoj planeti hodaju ljudi. Među njima bilo je i velikana o kojima i povijest (op. a. ne) piše. Sada ćete čuti nešto više.” – pripovijedao je Špiro Guberina kroz usta svog alter-ega Špire Špule u kultnoj emisiji za djecu Zlatna nit, a taj me citat vječito gurka da ne usnem u zaborav, te uvijek iznova budi reminiscencije o nadnaravnom, nadrealnom i životnom energijom nabijenom prostoru zadarskih blogera od prije ,kojih, 7-8 godina. Nemali bi broj puta žustro u stranu bacio Nietzsche-ovog Zarathustru, Kierkegaard-ov Strah i Drhtanje ili neko drugo trivijalno štivo kad bi ugledao da je porastao brojčanik pristigle pošte na net.hr-u, elektronskim putem noseći mi radosnu vijest da se Kika-mica ponovo latila pera (tj. tipkovnice)Riječima ne mogu opisati oduševljenje i žar kojim sam čitao te lucidne, dramatične  retke o pokvarenim profesorima koji ju preziru ili o onoj glupoj Teuti koja je opet opiturala kosu i misli da je strašno kul.

Danas, godinama poslije zenita blogerske renesanse kojoj je, za razliku od prethodnih perioda internetskog izraza, u središtu konačno bio tinejdžer, zastanem pun sjete i pitam se gdje su ti ljudi? Jer oni su, dakako, već ljudi. Konobar koji me je upravo poslužio, nije li to Ante koji me iznenađivao kratkim izvještajima o tome što je toga dana jeo, koliko je sati spavao i koliko je vremena proveo na wc-u? Mlada žena koja prolazi, pa to bi mogla biti Slavica! Neshvaćeno čeljade koje je pisalo nadahnutu poeziju bez rime, bez ritma, bez stilskih figura i konačno bez smisla…

Oni su tu, među nama. Osvrni se oko sebe za vrijeme predavanja, možda je u klupi iza tvoje. Ogledaj se u Konzumu, pogledaj iza sebe u redu na FINA-i, zaviri na štand, promotri na znanstvenom simpoziju ili primjeti dok mijenjaš programe na tv-u.

Što je bilo, prošlo je. Što nas je prolazeći dotaklo, uvijek nam se iznova vraća.

Autor  R

Svaka sličnost sa stvarnim osobama ili blogovima, sasvim je slučajna. 

O autoru propupavanje

King for a day, fool for a lifetime
Ovaj unos je objavljen u prozno propupavanje i označen sa , , , , . Bookmarkirajte stalnu vezu.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s