Moja tajna – Istinita priča koja će vas dirnuti u srce

Stojim pred vama braćo logičari, otvorena srca, spreman posvjedočiti za Istinu. Naime, bio sam, kao i pretpostavljam, većina vas, sasvim običan klinac. Igrao sam se na nintendu, vozio bicikl, gledao televiziju, podmetao požare, i po svemu bio jedan sasvim uobičajen dječak. Imao sam gotovo idilično djetinjstvo..  Čudno kako mnogi ovakvi završe na “krivim stazama” ! Nisam mnogo poimao, sudio i zaključivao. Baka me odmalena plašila, želeći me sačuvati, i pričala mi priče o strašnim bićima, koje postoje samo u bajkama (kako sam
tada vjerovao) : logičarima, matematičarima, filozofima, znanstvenicima, inženjerima i drugim stravičnim bićima.

Godine su prolazile, a ja sam polako rastao i želio sam se socijalizirati, Naći svoje mjesto u društvu, dopasti se drugima. Tada mi je prišao brat, koji je bio stariji od mene, i koji je već krenuo putem propasti. Rekao je: Hajde brate! Probaj rješiti samo jedan zadatak. Svi to rade, vidjet ćeš! Kao da letiš! U početku sam se kolebao, bio sam razapet između bakinih pouka i priča, i bratovog društva, koje sam promatrao s željom da budem njegov dionik .

Jednog dana kad sam se vratio iz škole, u kojoj sam dan proveo, zijevajući, spavajući i ulagajući svaki djelić svoje snage u to da ne zapamtim i ne shvatim niti jednu rečenicu. Na kuhinjskom stolu sam našao jedan papirić. Na papiriću je urednim slovopisom pisalo:

“Na nekom otočiću u zadarskom arhipelagu, živio je plaćeni ubojica, koji je ubijao svakog stanovnika tog otoka, osim onih koji bi se sami ubili. Je li plaćeni ubojica, bio ujedno i plaćeni samoubojica?”

S druge strane je pisalo: “Najdražem bratu za rođendan. I neka ne sluša baku, jer ona nije nikad riješila neki zadatak! Što ona može znati o tome!?” Polako i pažljivo sam se osvrnuo oko sebe, nikog nije bilo kod kuće, savršena prilika. Pomislio sam “ma rješiti ću samo ovaj jedan, nitko ne mora znati! Što je najgore što se može dogoditi? Pa svi to rade..”  I tako je podli brat, koji je padao na dno, povukao i mene za sobom.  Počelo je s laganim stvarima: najprije aritmetika, pa euklidska geometrija… Mislio sam, mogu prestati kad hoću.. Uozbiljiti ću se! U srednjoj školi sam nastavio s “lošim navikama”, došle su na red i djevojke
sumnjivog morala i čudnovatih imena kao: algebra, trigonometrija, kombinatorika… Nisam mislio na zaštitu, i naravno zarazne umne bolesti su se širile po mom tijelu. Propadao sam, simptomi poput: jasnoće, uvida, razumijevanja, povezivanja, shvaćanja, domišljatosti, razlikovanja.. Potpuno su me obuzele.

I kad sam već mislio da stvari ne mogu biti gore. U trećem razredu srednje škole, pojavio se jedan čovjek na kakvog me baka upozoravala. Čovjek iz sjene, poznat samo po inicijalima SM, brzo je prišao nama koji smo krenuli krivim putem, kako bi nam podvalio svoje proizvode. Dolazio je pred veće grupe, i pokazivao neke proizvode, no nisu svi nasjeli. No neki od nas, patnika, jesu. Ubrzo su počeli ranojutarnji subotnji susreti u napuštenoj staroj vojarni. Pucali smo se domačim proizvodima kao što su: iskazi, istovrijednosti, zaključci, pojmovi… Onda su na red došli i egzotični strani opijati kao reductio ad absurdam, modus ponens, modus tollens, neki su čak probali i modus ponendo ponens (toliko je bezobziran bio taj SM, takve je stvari nudiO!), i samo nebo zna gdje su završili…

Na sreću, nakon 2 godine odselio sam iz tog grada, i pobjegao od tog opakog društva i podlog SM. Čujem da sada ima i web stranicu, na kojoj prodaje te svoje užasne proizvode… Kroz čitavu povijest, bilo je zlobnih ljudi, koji su oduzimali vrline poput neznanja, gluposti, nesvjesnosti mladim ljudima, da spomenem samo neka imena, tih strašnih ljudi, kad ih se sjetim prođu me hladni trnci: Aristotel, Immanuel Kant, Augustus De Morgan, Euler, John Venn, George Boole, Kurt Godel,i najstrašniji od svih Petar Vranjković …

Na sreću u Zagrebu sam naišao, na ljude koji su imali slične probleme(shvaćanje, pamćenje, domišljatost, istinoljubivost, problemofilija…) kao i ja, i željeli su ih se riješiti. Posebno je potresan bio prvi susret,u B zgradi FERa. Jedan hrabri mladić je ustao i rekao: ” Ja sam Petko Algoritmić iz pete gimnazije (sigurno ste čuli, za to strašno mjesto, na kojem se okupljaju najokorijeliji rješavači?), i bio sam prvak države u logici, matematici, informatici, fizici a nastupio sam i na lidranu.” Na te riječi svi smo se zgrozili, i ja sam shvatio da ima onih koji su puno dublje zaglibili od mene. Mada, koliko mi se čini po nalazima prvog testa načinjenog nad ekipom koja zalazi u napuštenu vojarnu, ima takvih pred kojima bi se i Petko Algoritmić posramio. Tako mu bureka!! Pa nekima test razumijevanja pokazuje užasavajućih 31 ili 32!

Igrom slučaja i sudbine, uskoro sam se odvojio od te ekipe bivših rješavača. Mislio sam da sam dovoljno zdrav da mogu dalje sam. Ali ubrzo se pojavilo prejako iskušenje: Digitalna Logika! I prije nego sam se osvrnuo, bio sam u sobi a na stolu, supstance dobivene mješanjem čudnih (tzv. Booleovih) formula. Na stolu su bile i injekcije, ispod injekcija je bila definicija napisana priročnom logikom :
Injekcija je takvo preslikavanje, kod kojeg se nikoja dva elementa domene, ne preslikavaju u isti element kodomene.

Ubrzo su se čula kola hitne službe i urlikanje sirene, odvodili su me na hitnu pomoć.
Doktor je u panici vikao: ” Sto mu gromova! Pa ovaj si je ubrizgivao i bijekcije i surjekcije!”
Sutradan dok sam primao infuziju, doktor je s nevjericom pregledavao moj karton. Simptomi su ukazivali na to da sam uzimao: višu matematiku, topologiju, teoriju vjerojatnosti, programiranje, algoritme i strukture podataka, teoriju relativnosti, kvantnu teoriju, analitičku filozofiju i da ne nabrajam koje sve strahote…

Kada su me pustili iz bolnice bio sam shrvan i shvatio sam da je vrijeme za korjenitu promjenu. Naišao sam na mudra čovjeka koji me upitao: ” Da li bi radije bio pametan i nesretan, ili, glup i sretan? ” Uobraženo sam, očito još pod djelovanjem opijata, rekao “Pametan i nesretan” On mi je rekao: “Budi glup i sretan! To je pametnije! ”

Tada sam sve shvatio, i korijenito promijenio svoj život, i zato vam se sada obraćam!

Ne vjerujte onima koji vam govore da postoje “laki predmeti” i “teški predmeti” i da možete prestati učiti kad god hoćete.

Autor R